„Gdje si za vikend?“, upitah sestru tog petka u našem porodičnom domu kod roditelja na “ručakvečeri” nakon posla, negdje oko 17 časova. „E idem na NLP ovaj vikend, upisala sa Darijom…“, odgovori ona, i, iskreno, prijatno me iznenadi. NLP ili neuro-lingvističko-programiranje i saznanje da takva metodologija postoji dešava se nekada tokom moje treće godine fakulteta, kada moja tadašnja djevojka, a sadašnji defektolog, reče usred diskusije „pa mapa nije teritorija!“ i izuzetno prepotentno odgovori „…to je jedan od postulata NLP-a!“ na moje pitanje šta uopšte misli sa prethodno izrečenim NLP aksiomom. Mapa nije teritorija i NLP zapisao sam tog dana na svoj „mentalni hard disk“ kao neku posebnu granu psihologije, uglavnom vezanu za defektološki svijet. Hah, takvo je bilo moje iskustvo sa tim pojmom i tako sam primio prve informacije o NLP-u kroz svoj reprezentativni sistem, pa se nadam da mi nećete zamjeriti…

Prezentacione vještine, ime je dvodnevnog seminara za koji sam investirao jedan proljećni vikend u Beogradu, a tom investicijom saznao da je NLP puno više nego grana psihologije, da je, iz moje perspektive u to vrijeme, game-changer u sferi prodaje, pregovaranja i efikasne komunikacije. Moram reći da sam tom edukacijom dobio dosta širu sliku o NLP-u; nije to više bila nikakva defektološka dopunska edukacija, kako sam je možda zamišljao, stoga me moja sestra izuzetno lijepo iznenadila rekavši gore navedeno, no ipak i isprovocirala/zainteresovala da i ja iskoristim priliku…

I evo me, tako i u ovoj epizodi kada pišem o primjeni NLP-a u mom životu nakon svih korisnih modula, zanimljivih vježbi i sjajnih predavanja. Kada se pitam i kada sam pitan, šta je to NLP promijenio u mom životu, na šta se najviše odrazio i da li vrijedi „taj NLP“ slušati, prva asocijacija i tema o kojoj pričam je moja „fleksitolerancija“. Termin koji opet postoji samo u mom univerzumu, ali koji i meni i radoznalim pitalicama oko mene jako dobro objasni da sam nakon gotovo pola godine NLP-a najviše razvio svoju fleksibilnost i toleranciju. 

Osoba sam koja gotovo čitav život u pojedinim sferama života ima pravila i rituale; uvijek kupujem određene artikle samo na tom posebnom mjestu, uvijek nosim obuću samo jednog proizvođača, uvijek idem na put u čistom automobilu, uvijek pišem mejlove na računaru i sl. Takođe, u vrijeme prije ovog, gore pomenutog, petka ne odstupam od svojih stavova da svako ko živi drugačije i slobodnije nego ja, nije dovoljno fokusiran na uspjeh ili da svako ko živi bez sedmičnog plana i mnogo obaveza nije dovoljno zreo, recimo. Možda se u tim nekim, sada kažem ograničenjima, tada ritualima, mogu nazvati i disciplinovanim, jer disciplina mi tada zvuči kao vitamin bez koga život ne može normalno da se živi. 

U toj disciplini i ostalim “vojničkim“ manirima se najviše i ogledala moja spremnost da osuđujem/presuđujem/pretpostavljam/zaključujem kako samo ja i samo ljudi slični meni žive na ispravan način, onako kako treba živjeti. Bilo je tu i more drugih “uskih“ pogleda i primitivnih shvatanja, kojih sam počeo biti sve više i više svjestan već nakon prvih sati provedenih sa Sandrom i Borkom, NLP trenerima, ali na moju sreću iza mene su i tako su daleka da više i ne znam da su ikada i bila tu u meni. Ne znate ni vi,a možda ni niko osim mene ne zna, ali, opet, priznajem i neka mi se prašta! Iskustvo ima strukturu, naučen sam sada, i svi imamo iskustva iza sebe, koja su nas naučila da različito radimo, gledamo, komuniciramo ili djelujemo u svojim mapama, i na svojim teritorijama. Tako je normalno sada ovo napisati, a i priznati! 

Sada, kada znam da se iza svakog ponašanja krije dobra namjera, sada kada sam svjestan i kada dublje analiziram i temeljitije posmatram prije nego konačno osudim. Ups, prihvatim! Prihvatim, jer sam fleksibilniji u svojim pogledima koji sada kao da su živa bića i gotovo sami, automatski mijenjaju ugao posmatranja određenih događaja, i traže putanju, traže povezanost, traže pozadinu, onu logičku vezu sa kojom sve ima smisla. I svaki put je pronađu, i svaki put je to najbolja opcija za te ljude, za te aktere u tom trenutku. Nisam siguran da znam gdje je tačno granica između moje fleksibilnosti i tolerancije, i za šta sam tačno tolerantan, za šta fleksibilan, no siguran sam da sada imam dovoljno i jednog i drugog da na drugačije i različite ljude od mene i navike i ponašanja od mojih gledam kao nešto potpuno podrazumijevano. Podrazumijeva se da nema pravila šta je to ispravan način življenja, kao što se podrazumijeva da ne mislimo, ne ponašamo se i ne reagujemo isto. Podrazumijevam sada i da nije svima prioritet ono što je meni, i da su različitim ljudima važne različite stvari. Takođe, naravno, ni da komuniciramo isto, ni da razumijemo isto niti jednu jedinu riječ. 

Siguran sam da moja veća fleksibilnost i tolerancija dolaze kao posledica svjesnog i kao posledica traženja načina za pristup mojim nesvjesnim resursima. Ukratko, primjena NLP-a na moj život dala mi je “fleksitoleranciju“, aktivirala čula i prioritetizovala ciljeve. Iznad opisah šta je sada NLP u mom životu i ukratko kako ga je promijenio, ipak to ukratko ima malo više dijelova i želim opisati praktične primjere, upotrebljene i u upotrebi svakodnevno u sadašnjem neuro-lingvistički-programiranom životu.

Jedan od važnih modula obrađivao je temu zvanu povratna informacija, ili starim balkanskim jezikom rečeno feedback. Lično mi ne smeta puno, često, učestalo, kratko/dugo razgovarati na mobilni telefon i u prodajnom sektoru gdje radim, od početka se borim da imam izuzetno efikasnu komunikaciju. Efikasna komunikacija za mene je komunikacija kada sa što manje riječi prenosimo što više informacija. 

Čerčil je smatrao za govor da treba biti kao ženska suknja; kratak da drži pažnju i dug da pokrije temu, i ja moram priznati da ne praktikujem izgovarati mnogobrojne duge beskorisne rečenice i/ili mnogo riječi bez značenja tokom svakodnevne poslovne komunikacije sa svojim saradnicima, stoga kratki pozivi u kojima dajem povratnu informaciju tipa „Dostavljena je ponuda, čujemo se poslije“ ili „Poslali smo upit, zovi kad pregledaš sve“ zaista nisu rijetka pojava u recimo 60 minuta mog operativnog posla. Ta moja „kratka“ povratna informacija doprinosi boljem izvršenju i meni i saradnicima, stoga kultura davanja povratne informacije u mom okruženju postoji. Ipak, kroz NLP sam naučio, da na jedan izuzetno kvalitetan i koristan način dajem povratne informacije za važne teme i važna unapređenja. 

Autor: Branko M, sertifikovani NLP Practitioner